Između predaje i obnove: kardinal Bustillo o putu Crkve
Kardinal François-Xavier Bustillo, biskup Ajaccia od 2023. godine, nedavno je dao važan i vrlo zanimljiv intervju novinaru Nicu Spuntoniju. Tijekom razgovora dotaknute su brojne ključne teme za suvremenu Crkvu: od složenoga pitanja Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX) i njegova odnosa sa Svetom Stolicom, preko novoga vjerskog zamaha i duhovne obnove u Francuskoj uoči dugo iščekivanoga posjeta Svetoga Oca, pa sve do promišljanja o povezanosti učiteljstva pape Lava XIV. i pape Franje, tumačene u svjetlu hermeneutike kontinuiteta i organskoga razvoja kroz vrijeme.
Riječ je o jasnom i promišljenom doprinosu kardinala koji zaslužuje pozorno čitanje, zbog čega vam ga srdačno preporučujem.
Prijevod intervjua s Nicom Spuntoni
Raskol i misa na latinskom dvije su odvojene teme, ali su često bile povezivane, osobito nakon Koncila koji je tek bio završen. Sada, nakon što je pročitao najnoviju knjigu kardinala Roberta Saraha (Potreba za zadovoljštinom; izd. San Paolo), kakav je dojam kardinala Françoisa-Xaviera Bustilla o tim pitanjima koja su ponovno u središtu rasprava nakon odluka pape Franje o latinskoj misi. I kakav je njegov pogled na budućnost katolicizma u Francuskoj. Eminencija pritom pokazuje vrlo optimističan pogled.
Eminencijo, može li misa na latinskom predstavljati prijetnju jedinstvu Crkve?
– Ne, ona nije prijetnja jedinstvu Crkve. Ako postoji posebna osjetljivost prema određenom načinu molitve ili slavljenja, to samo po sebi nije problem. U cijeloj Crkvi postoje istočni obredi, a i na Zapadu brojni obredi, poput ambrozijanskoga, mozarapskoga i španjolskoga. Problem nastaje, po mom mišljenju, kada se potraga za vlastitim korijenima pretvori u krutost i ideologiju.
Što se može učiniti kako bi se izbjegao novi sukob na tom području?
– Smatram da je liturgija uvijek bila načelo jedinstva i ne može postati razlog podjela ili napetosti. Mi biskupi moramo uzeti u obzir sve stvarnosti i pomoći im da ostanu u jedinstvu, a ne u ideologiji.
Nije li, u svjetlu problema s lefebvristima, došao trenutak da se preispitaju ograničenja za slavljenje stare liturgije uvedena motuproprijem Traditionis custodes za one koji su u punom zajedništvu s Rimom?
– Bilo bi opasno davati masovne odgovore na pitanja koja nemaju jednoznačno rješenje. U crkvenoj tradiciji postoji kontinuitet, ali i usavršavanje. Papa Lav vrlo je svjestan tih konkretnih poteškoća koje nisu samo francuske ni talijanske, nego su prisutne posvuda i zahtijevaju prilagođen odgovor.
Budući da ste biskup u Francuskoj, kako gledate na raskol sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.?
– Benedikt XVI. učinio je vrlo snažnu gestu ukinuvši izopćenje biskupima Bratstva. Bio je to znak očinske i majčinske brige Crkve. Ako bi do tih ređenja ipak došlo, unatoč svim naporima uloženima u dijalog, to bi predstavljalo bolnu ranu za Crkvu. Tim više što bi se to dogodilo nedugo nakon početka pontifikata koji je snažno obilježen riječima „mir” i „jedinstvo”.
Ostajete li optimist glede budućnosti katolicizma u Francuskoj?
– Da, jer u Francuskoj svjedočimo novom buđenju želje za duhovnošću. Ne proglašavamo pobjedu, ali uviđamo da u društvu postoji žeđ za Bogom. Svi oni koji kucaju na vrata Crkve za nas predstavljaju odgovornost, osobito zato što se uglavnom radi o mladima. Njima mi, pastiri, moramo ponuditi riječ, vrijeme i blizinu. Jer ondje gdje postoji blizina, postoji i autoritet.
Hoće li Papin posjet Francuskoj u rujnu dodatno potaknuti tu obnovu?
– S nestrpljenjem ga iščekujemo jer je Francuskoj potrebna i riječ autoriteta. Papa danas utjelovljuje jedinstveno etičko i duhovno vodstvo. To smo vidjeli i u Španjolskoj. Lav budi Zapad, kao što je sveti Ivan Pavao II. nekoć probudio Istok. Čini se da je Zapad napokon shvatio kako ga udaljavanje od Boga, osobito nakon 1968. godine, nije učinilo boljim.
