Kad pastir postane rob vlastitih strasti
Sveti Petar Damiani piše pravilo za svoje pustinjake — detalj freske iz 16. stoljeća, pripisane talijanskom slikaru Girolamu Muzianu Od svetoga Pavla i Liber Gomorrhianus do današnje krize Crkve: dvije tisuće godina upozorenja o čistoći, svećeništvu i odgovornosti za duše Kanonsko pravo Katoličke Crkve, govoreći o pripravi budućih svećenika, u kanonu 247 § 1 određuje: „Neka se prikladnim odgojem priprave na obdržavanje stanja celibata i neka ga nauče poštovati kao poseban Božji dar.“ Odmah zatim, u § 2, zahtijeva da kandidati budu primjereno upoznati s dužnostima i poteškoćama koje su vlastite posvećenim službenicima te da im se ne prešuti nijedna teškoća svećeničkoga života. Te dvije odredbe treba čitati zajedno, jer upravo njihov odnos otkriva temelj crkvenoga razumijevanja svećeničke čistoće: celibat nije tek odsutnost ženidbe niti se čistoća može svesti na vanjsko nečinjenje zabranjenih spolnih čina, nego je riječ o obliku života koji treba odgovarati daru što ga čovjek prima...