Dnevnik seoskog župnika iz srca Mediterana – teologija, dijalog i zajedništvo

Postovi

Pastiri obmane i nova rujanska borba za Crkvu u srcu Crkve

Relikvije rujanskih mučenika iz 1792. u karmelićanskom samostanu u Parizu s natpisom: "Budući da su radije izabrali smrt nego prekršili sveti Božji zakon, bili su pobijeni". O crkvenom makijavelizmu, kulturi šutnje, žrtvovanju ljudi i borbi za Crkvu koja neće jesti vlastitu djecu Rujanske žrtve i granica koju savjest ne smije prijeći U pariškom karmelićanskom samostanu, Hôtel des Carmes, 2. rujna 1792. godine ubijeni su biskupi, svećenici, redovnici i drugi katolici koji su odbili položiti prisegu koju nisu mogli pomiriti sa svojom vjerom i savješću. Rujanski pokolji Francuske revolucije pripadaju drukčijem vremenu i drukčijoj vrsti progona od onoga što se danas događa unutar Crkve, pa bi bilo povijesno neodgovorno jednostavno poistovjetiti današnje sukobe s njihovim krvavim mučeništvom. Ipak, na gornjoj slici, ispod kostiju ubijenih ostao je natpis koji nadilazi pojedinačni povijesni događaj i postavlja pitanje svakom vremenu: „Budući da su radije izabrali smrt nego prekrš...

Pročitajte više

O blogu

Ovaj blog želi biti i mali doprinos razvoju mediteranske (sredozmene) teologije na hrvatskom govornom području. Ona nije nova teologija niti drukčija vjera, nego način promišljanja jedine Kristove istine iz iskustva života na Mediteranu. Polazi od uvjerenja da je sam Mediteran teološko mjesto (locus theologicus) – prostor u kojemu se, kroz povijest, kulturu i susrete naroda, može prepoznati Božje djelovanje.

Njezina su temeljna obilježja:

Polazište u Utjelovljenju. Bog nije spasio čovjeka izdaleka, nego je postao čovjekom i nastanio se među nama. Zato se ni vjera ne odvaja od svakodnevnoga života, nego se ukorjenjuje u ljudskim radostima i patnjama, u obitelji, radu, moru, kamenu, kulturi i povijesti. Teologija se ne gradi iznad života, nego iz života koji je obasjan Evanđeljem.
Teologija susreta. Mediteran je od davnina raskrižje naroda, jezika i religija. Zbog toga se promišljanje vjere razvija u susretu s drugima, kroz dijalog, gostoljubivost i uzajamno poštovanje, ostajući pritom čvrsto ukorijenjeno u katoličkoj vjeri i predaji Crkve. Teologija se ne oblikuje samo o ljudima, nego i s ljudima, slušajući njihove radosti, nade, tjeskobe i pitanja.
Teologija granice. Mediteran je prostor granica: između kopna i mora, Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, različitih kultura i religija. Upravo su granice mjesta na kojima Crkva poziva na izgradnju mostova, promicanje mira i svjedočenje Evanđelja. Granica nije mjesto podjele, nego prostor susreta i odgovornosti.
Ljepota kao put prema Bogu. Mediteranski svijet govori jezikom ljepote: kamene crkve, zvonici, procesije, pučka pobožnost, sakralna umjetnost i liturgija nisu tek kulturna baština, nego vidljivi izraz vjere jednoga naroda. Ljepota nije ukras Evanđelja, nego jedan od njegovih jezika.
Pamćenje i Predaja. Mediteran je prostor dubokoga povijesnog pamćenja. Ovdje predaja nije nostalgija za prošlošću, nego živi prijenos vjere iz naraštaja u naraštaj. Kako piše sveti Pavao: Tradidi enim vobis quod et accepi – „Predao sam vam ono što sam i sam primio“ (1 Kor 15,3). Svaka je kršćanska zajednica pozvana vjerno primiti dar vjere i predati ga onima koji dolaze poslije nje.

Upravo zato ovaj blog želi promišljati vjeru ondje gdje se ona doista živi: u malim župama, uz obiteljski stol, u procesijama i hodočašćima, među ribarima, težacima i pomorcima, u starim crkvama i samostanima, na hrvatskoj obali i na Korzici. Jer i danas vrijedi ono što nas uči otajstvo Utjelovljenja: Bog se objavljuje u konkretnom prostoru, konkretnim ljudima i njihovoj povijesti.