Dnevnik seoskog župnika iz srca Mediterana – teologija, dijalog i zajedništvo

Danas sam bio u Pleternici. Ne kao turist ni kao promatrač, niti kao netko tko je došao vidjeti još jedno veliko vjersko okupljanje, nego kao hodočasnik. Na blagdan Gospe od Suza, posljednjega dana kolovoza, stajao sam među ljudima koji su došli Mariji donijeti ono što možda više nikome ne znaju reći: netko bolest, netko dijete, netko brak, netko pokojnika, netko grijeh, netko zahvalnost, a netko posljednju nadu. A nad svima nama stajalo je jedno neobično ime: Gospa od Suza. Upravo zato cijelo mi se vrijeme vraćala zborna molitva toga blagdana: „Bože, ti upravljaš svijetom svojom providnošću i ljubavlju, daj da ljudi, potaknuti suzama Majke tvoga Sina, oslobode svoj um i srce od zabluda, odbace djela tame te ponovno povjeruju tvojoj ljubavi. Po Kristu Gospodinu našem.“ Važna je upravo riječ „potaknuti“. Ne samo utješeni suzama, ne samo dirnuti njima, nego potaknuti. Marijine suze, dakle, nešto od nas zahtijevaju. Traže obraćenje i istinu, traže da se djela tame nazovu djelima tame i, ...

  O istini, notitia criminis, Baturovu procesnom asketizmu, Šalati, Darku Marušiću, Josipu Radiću, Omnia Deo, dvostrukim mjerilima i pitanju ima li kanonska pravda uvijek isto lice O ovoj temi ne govorim samo kao promatrač crkvenih prilika, nego i iz vlastitoga akademskog iskustva. Predavao sam crkveno kazneno pravo na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu , a pitanja prethodne istrage, notitiae criminis , odnosa mjesnoga ordinarija i nadležnoga dikasterija, prava obrane te razlike između sudskoga i izvansudskoga kaznenog postupka obrađivali smo sustavno i temeljito. Zato ovdje govorim i kao sveučilišni profesor koji je to područje predavao, svjestan da crkveno kazneno pravo nije prostor improvizacije, osobnoga dojma ili medijske retorike, nego područje preciznih pravnih pojmova, nadležnosti i postupaka. Jedan moj profesor običavao je reći: „Za prijatelje se pravo tumači, a na neprijateljima primjenjuje.“ To, dakako, nije definicija prava kakvo bi trebalo biti, nego dijag...