Dnevnik seoskog župnika iz srca Mediterana – teologija, dijalog i zajedništvo

Mons. Alain Boussard, profesor bogoslovije i doktor crkvene povijesti služi tradicionalnu latinsku misu u Katedrali sv. Vida, 2. lipnja 2016. Postoje gradovi koji svoju veličinu ne duguju samo povijesnim događajima, gospodarskoj snazi ili arhitektonskoj ljepoti. Njihova se prava veličina skriva u sposobnosti da pamte . Grad postaje zajednica tek onda kada zna prepoznati ljude koji su ga oblikovali, kada čuva uspomenu na one koji su u njemu ostavili trag i kada razumije da prošlost nije zbirka starih priča, nego temelj na kojemu se gradi budućnost. Ondje gdje nestane pamćenja, polako nestaje i identitet. Čovjek koji izgubi sjećanje više ne zna tko je; isto vrijedi i za gradove. Rijeka je jedan od onih europskih gradova čija se povijest ne može razumjeti bez susreta različitih naroda, jezika i kultura. Stoljećima je bila luka u kojoj su se susretali Istok i Zapad, Mediteran i Srednja Europa, trgovci i pomorci, vojnici i hodočasnici. U njezinoj su se svakodnevici isprepletali hrvatski,...

U povijesti Crkve postoje trenuci u kojima se čini da je zlo pobijedilo, da nasilje ima posljednju riječ i da je svaka žrtva uzaludna. No kršćanska vjera gleda upravo suprotno. Krv prolivena za Boga nikada nije besmislena jer se sjedinjuje s Kristovom žrtvom koja nije samo događaj prošlosti, nego trajni izvor otkupljenja svijeta. Mučenici nisu ljudi koji su izgubili život, nego oni koji su ga u Kristu pronašli. Njihova smrt nije poraz nego sjeme novoga života. Crkva od svojih početaka vjeruje da krv mučenika postaje plodno tlo na kojem Bog nastavlja graditi svoje Kraljevstvo. Kada čovjek iz ljubavi prema Kristu daruje vlastiti život, njegova se žrtva sjedinjuje s jedinom savršenom Kristovom žrtvom i postaje dionikom njegova otkupiteljskog djela. Zato krv prolivena za Boga nikada nije uzaludna – ona zajedno s Kristovom služi otkupljenju svijeta. Jedno od najsnažnijih svjedočanstava te istine predstavljaju karmelićanke iz Compiègnea. Šesnaest redovnica, predvođenih prioricom majkom Tere...

„ Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća .“ Uvod Malo je mjesta u Evanđelju gdje Isus govori s toliko boli kao u ovom trenutku. Njegove riječi nisu izrečene u gnjevu pobjednika nad poraženima niti kao osuda iz daljine. To je plač Zaručnika nad Zaručnicom, Oca nad djecom, Gospodina nad gradom koji je izabrao da u njemu prebiva njegovo ime. Isus ne govori poganima, ne obraća se rimskim vlastima ni ljudima koji nikada nisu upoznali Boga. Govori Jeruzalemu – gradu Hrama, gradu svećenika, levita, pismoznanaca i starješina, mjestu gdje se svakodnevno prinosila žrtva, naviještao Zakon i zazivao Gospodin. Upravo zato ove riječi toliko bole. Najveća tragedija povijesti spasenja nije to što je svijet odbacio Boga. Najveća tragedija jest kada ga više ne prepoznaje njegova vlastita kuća. Krist ne napada svetu službu. On ju je ustanovio i pošt...

Zašto donosimo ovu priču? Na prvi pogled može se učiniti da priča o Jacquesu Cathelineau pripada francuskoj povijesti i nema mnogo veze s našim mediteranskim prostorom. No upravo je suprotno. Ovaj blog želi promišljati vjeru ondje gdje se ona doista živi – u konkretnim ljudima, njihovoj povijesti i njihovim kušnjama. Cathelineau nije zanimljiv zato što je bio vojskovođa, nego zato što je bio običan vjernik koji je u vremenu dubokih društvenih lomova nastojao ostati vjeran svojoj savjesti i Kristu. Njegova priča podsjeća da kršćanska vjera nije apstraktna ideja, nego stvarnost koja oblikuje ljudske odluke, pa i onda kada one nose veliku cijenu.  Iako je bio običan trgovac vunom (kolporter), osjetio je neodoljivu moralnu dužnost povesti svoje sumještane u obranu sela i Crkve. Smatrao je ispravnim predvoditi vojsku iz prvih redova, što ga je na kraju koštalo života tijekom bitke za Nantes 1793. godine. To je u skladu s polazištem ovoga bloga: Bog djeluje u konkretnom prostoru, među ...